Elastični spoj ekspanzionog rukava je relativno nova metoda za stvaranje čvrstog prianjanja. Zbog svoje jednostavne strukture, visoke preciznosti centriranja, velikog kapaciteta prijenosa obrtnog momenta, pouzdanog stezanja i lakoće montaže i demontaže, široko se koristi u proizvodnji zupčanika.
Tokom obrade zupčanika, tradicionalne empirijske metode projektovanja često ne uzimaju u obzir stvarni odnos između napona i ekspanzije u elastičnim čaurama; ovo dovodi do visokih stopa otpada i kratkog vijeka trajanja u praktičnim primjenama. Da bi se riješio ovaj problem, korišten je softver konačnih elemenata ANSYS za kvalitativnu analizu odnosa između čvrstoće čahure i njenog širenja, te su predložene tri šeme poboljšanja. Analiza slučaja pokazuje da se i napon i širenje čahure povećavaju s pomakom tijela čahure. Preporučljivo je da se, u stvarnoj obradi, trn povuče za 0,15 mm kako bi se postigla potrebna sila stezanja uz istovremeno osiguranje sigurnosti čahure. U ovim uslovima, faktor sigurnosti je 1,50, a maksimalno rastezanje je 0,032 mm, što pruža pouzdanu teorijsku osnovu za projektovanje i praktičan rad elastičnih ekspanzijskih čaura.
